Ustani… makar po stoti put — Ostavka na samoga sebe

Sportska torba stajala je kraj vrata Karimove sobe mjesecima, a groznica koja ga je odvojila od nje trajala je samo dvije sedmice. Krajem ljeta vratio se u studentski dom i zatekao je onakvu kakvu ju je ostavio; kaiš ruksaka zapeo je za nju pri ulasku. Otkvačio ga je i stavio na krevet. Na telefonu je stajao stari nedjeljni alarm, a u torbi majica koju je oprao prije bolesti. Otvorio je rajsferšlus, a zatim ga zatvorio. Došao je njegov cimer, koji je počeo trčati sam otkako se Karim razbolio, i rekao: «Hajdemo se vratiti zajedno». Karim reče: «Kada mi se vrati ona prva snaga». Cimer se nije raspravljao s njim. Karim se sjetio četiri mjeseca koja su počela samo nedjeljnim trčanjem, a zatim je trčao četiri puta sedmično, sve dok zimi nisu došle dvije sedmice groznice. Izvadio je patiku; čvor je ostao zavezan još od posljednjeg trčanja. Pokušao ga je razvezati, pa ga je samo još više zategao. Ostavio je patiku izvan torbe. U nedjelju ujutro prišao je prozoru dok je cimer vezao pertle kraj vrata. Začuo je poznato pitanje: «Jesi li trčao?». Rekao je: «Još nisam». Cimer je uzeo ključ i ostavio vrata odškrinuta. Na Karimovom ekranu pojavio se alarm: «Nedjelja, šest sati, park». Nije ugasio zvono, niti je ustao. Kroz odškrinuta vrata dopro je zvuk cimerovih koraka niz stepenice, a zatim utihnuo.

Možda propustiš jedan dan, a onda čuješ rečenicu koja odsustvo pretvara u sedmicu: sav trud je propao. Nije svaki zastoj posrtanje; bolest i odmor imaju svoje pravo. Ali kada se možeš vratiti, kojom rečenicom opisuješ ono što se desilo? Pogledaj razliku između veličine odsustva i veličine presude koju mu pridodaješ.

Razmak između posrtanja i pada

Posrtanje (omaknuće) je mali, ograničeni događaj: propušten dan, obrok van plana, ili dvije sedmice bez teretane. Relaps (povratak starom stanju) je mnogo veći od toga: potpuni povratak na ono što si bio prije nego što si počeo.

Istraživači Alan Marlatt i Judith Gordon proučavali su upravo ovaj prelaz u programima liječenja ovisnosti, i opisali su šta se dešava preciznim nazivom: efekat kršenja apstinencije (abstinence violation effect)¹.

Kada se osoba obaveže na suzdržavanje od nekog ponašanja pa posrne, može to protumačiti prestrogo: ja sam gubitnik. Ovo tumačenje otvara vrata potpunom povratku: ako sam već propao, zašto bih stao? Presuda kojom je želio spriječiti ponavljanje zapravo ga gura u njega.

Linija prije posrtanja i poslije njega

Možda se sjećaš Karima u poglavlje 3, i cigarete u kafiću koja ga je nakon mjesec dana vratila na čitavu kutiju. Tamo smo rekli da prvi izuzetak postaje presedan i da ga jasna linija sprečava. A ovdje kažemo da posrtanje nije konačni pad. Čemu onda vjerovati?

I jednom i drugom, u dva različita trenutka. Jasna linija djeluje prije prvog koraka. A ako pukne, sljedeća rečenica odlučuje: jedna cigareta, ili potpuni povratak? Karim je cigaretu u kafiću uzeo kao izgovor u sljedećem izlasku. A advokat kojeg si upoznao u poglavlje 6 vješt je u toj odbrani: pošto je linija već prekršena, nema razlike.

Da je Karim rekao: «Popušio sam jednu cigaretu, i sada se vraćam suzdržavanju», dao bi sebi šansu. Linija štiti početak, a rečenica štiti ono što dolazi poslije loma.

Karimov prestanak trčanja ove godine nije bio posrtanje; bila je to bolest, a odmor u njoj je pravo, a ne nemar. Problem je bio u njegovoj kasnijoj presudi o njegovoj cjelokupnoj sposobnosti.

Istraživači James Prochaska, Carlo DiClemente i John Norcross, u pregledu istraživanja promjene ovisničkog ponašanja, predstavili su mapu faza promjene: od nerazmišljanja o njoj, preko razmišljanja, pripreme, djelovanja, do održavanja². Relaps na njihovoj mapi nije kraj puta. On vraća osobu u prethodnu fazu, i odatle ona počinje ponovo.

U istraživanjima koja su pregledali, prolazak kroz ove faze nekoliko puta bio je uobičajen obrazac prije konačnog prekida ovisničkog ponašanja. Promjena, na ovoj mapi, ne ide uvijek pravolinijski.

Ako se posrtanje ponavlja, zapitaj se šta treba promijeniti u planu ili podršci, umjesto da ponovo osuđuješ samog sebe.

Pedeset noći, a zatim povratak

U poglavlje 6 vidjeli smo Ka'ba ibn Malika kako odgađa pripremu, a zatim bira iskrenost. Ljudi su prestali razgovarati s njim po naređenju Poslanika, s.a.v.s. Ostao je u tom stanju dok se nije navršilo pedeset noći od početka bojkota. Ujutro, poslije sabah-namaza, čuo je s brda Sel' glas koji ga obradova. Učinio je sedždu, a zatim otišao Poslaniku, s.a.v.s. Ljudi su ga sretali i čestitali mu, a kada je ušao u džamiju, Talha ibn Ubejdullah ustade prema njemu, rukova se s njim i čestita mu. Ka'b kaže da to Talhi nikada nije zaboravio.

I priča ne završava na prvom priznanju. Ona ima dugo vrijeme poslije toga, zatim susret, čestitku i obećanje za ono što dolazi: Ka'b je iskrenost učinio obavezom do kraja života. Povratak nije bio brisanje onoga što se dogodilo, već početak uz koji pripovijeda šta će činiti poslije.

Ono što nas vodi od Ka'bove priče do alata ovog poglavlja jeste prelazak s opisa događaja na jasno sljedeće djelo. Nemoj dužinu čekanja u nečijoj priči uzimati kao mjerilo za svoj povratak; tvoj mogući korak ima termin koji možeš odrediti sada.

A radosna vijest je glasila: «Raduj se najboljem danu koji ti je osvanuo otkako te majka rodila»³.

Neraspetljani čvor

Karim je na telefonu potražio program trčanja kojeg se držao prije bolesti. Prvi dan u njemu bio je duži nego što sada može izdržati. Odredio je četiri treninga za sljedeću sedmicu, a zatim pogledao u patiku kraj vrata. Reče cimeru: «Ili da se vratim kakav sam bio, ili nema svrhe». Cimer pokaza na prvo polje u programu: «Ovo danas?». Karim ugasi ekran. Ako izađe deset minuta, tome nema mjesta u staroj tabeli. Otvorio je rajsferšlus torbe i drugi put, a zatim ga zatvorio ne vadeći majicu.

Tri rečenice nakon posrtanja

Podesi rečenicu u prvoj minuti nakon posrtanja, prije nego što naraste. Evo tri rečenice koje zamjenjuju «sve sam upropastio», i dva koraka koji ih dopunjuju:

Kada koristiti: U prvoj minuti nakon propuštanja navike, ili kada odgađaš povratak dok ne povratiš svoju staru sliku. Trajanje: Pet minuta za pisanje, i korak povratka čije vrijeme određuješ danas, onoliko koliko tvoje stanje dopušta.

Rečenica opisa: Opiši ono što se dogodilo u stvarnoj veličini, a ne u veličini tvog osjećanja prema tome. «Stao sam dvije sedmice zbog bolesti, a zatim odgodio povratak mjesecima» je tačna rečenica. «Sve sam izgubio» je pretjerana rečenica.
Rečenica razdvajanja: Zapiši: Posrtanje je događaj, a ne novi identitet. Nisi postao lijen tokom dvije sedmice, baš kao što nisi bio heroj tokom prethodna četiri mjeseca.
Rečenica povratka: Ne čekaj početak sedmice, niti povratak «prvobitne snage» u potpunosti. Vrati se danas, s najmanjom mogućom verzijom: deset minuta, a ne cijeli sat.
Izaberi svjedoka samog povratka, a ne savršenog kontinuiteta: Javi prijatelju: «Vratio sam se danas, makar malim korakom», umjesto da nestaneš dok ne postaneš potpuno spreman.
Razdvoji prekid nametnut bolešću od prekida koji si sam izabrao: Za prvi ti niko ne sudi. Za drugi se možeš pokajati, a da ne doneseš konačnu presudu o cjelokupnoj svojoj sposobnosti. U oba slučaja odredi korak povratka po mjeri tvoje današnje snage, a ne snage prije prekida.

Ako posrneš: Ponovi rečenicu opisa, odredi najbližu priliku za mali korak i ponovo zatraži podršku svog svjedoka.

U ponedjeljak ujutro Karim je na papiru napisao: Stao sam dvije sedmice zbog bolesti, a zatim odgodio povratak mjesecima. Ispod toga ostavio je red: Bolest je događaj, a moja presuda poslije nje je drugi događaj. Kada je cimer krenuo vani, pozvao ga je: «Hajde sa mnom danas, samo deset minuta». Cimer ga upita: «Zar ne čekamo nedjelju?». Rekao je: «Vraćam se onim što danas mogu». Izašli su do obližnje krivine. Ponestalo mu je daha prije isteka minuta, pa je cimer usporio pored njega i prehodali su ostatak puta. U sobi je zapisao: Izašao deset minuta; pola toga hodanje. Izašao je trčati dvaput u prvoj sedmici. U drugoj je zaspao kasno i propustio dan. Stigla je cimerova poruka: «Silaziš li?». Pružio je ruku da napiše: Sedmica je propala. Zastao je i vratio se na red «Ako posrneš». Napisao je: «Propušten jedan dan. Sutra deset minuta». Stavio je patike kraj vrata i ovaj put razvezao čvor prije spavanja. Sljedećeg dana pretekao je cimera na pragu.

Kada se svjedok povuče

Vanjski svjedok je skela, a ne zid. Pomaže ti dok građevina ne ojača, a zatim se polahko povlači.

Jedne noći kada je igrao s ljudima koje ne poznaje, Karim se poslije partije vratio svojim porukama i ispravio rečenicu koju niko iz njegovog uobičajenog tima ne bi pročitao. Ovaj put ga niko nije pitao; pitao se sam: Da li bih ovo ovako napisao da znaju moje ime? Tako djeluje svjedok: pitanje počinje s njim, a zatim čovjek nauči da ga postavlja samom sebi.

U poglavlje 8 vidjeli smo kako počinje preispitivanje onoga što si naslijedio prije nego što sam izabereš šta potpisuješ. Ista je stvar i s tvojim obećanjem kada znaš zašto ga ispunjavaš, a ne radi koga. To je ono što su psiholozi u poglavlje 1 nazvali «unutrašnja regulacija».

Smanji prijateljevo propitivanje prema svojoj potrebi, a ne po obaveznom rasporedu: sa svakog dana na jednom sedmično, a zatim dotle da mu sam javljaš. Ostaje tvoja sveska i red: Otišao sam, ili nisam otišao. A ako posrneš, ponovo zatraži njegovu podršku.

A na kraju skele, kada se svaki svjedok povuče, ne ostaješ sam. Ostaje značenje ihsana: «jer ako ti Njega ne vidiš, On uistinu tebe vidi» (El-Buhari 50, Muslim 8). Svjedok koji ne odsustvuje, ne drijema i ne čeka poruku svakog utorka. Na početku knjige posudili smo svjedoke među ljudima, jer nismo uvježbali druge. A na njenom kraju sjećamo se Onoga koji nas je gledao sve vrijeme.

Ne moraš brojati svoja posrtanja da bi zaslužio povratak. Treba ti jedan korak koji ti odgovara sada, a ne korak dostojan nekoga ko nikada nije posrnuo.

Prve minute nakon posrtanja

Ne čekaj novo posrtanje da bi isprobao. Uzmi posljednju naviku s kojom si prestao i napiši o njoj, u svesku ili tamo gdje te ništa ne ometa, samo tri rečenice: rečenicu opisa sa stvarnim brojkama, kao što je Karim učinio; rečenicu razdvajanja: šta je bilo događaj, a šta si pretvorio u presudu; i rečenicu povratka, u najmanjoj verziji koju možeš izvesti u toku narednog sata.

Zatim dovrši ovu rečenicu prije nego što zatvoriš knjigu: «Sljedeći put kada posrnem, prvo što ću sebi reći jeste…».

Izgovori te ne vode nikamo. Vodi te upornost koja prolazi kroz neuspjeh.

Ove stranice ne sprečavaju tvoje posrtanje, ali mogu skratiti razdaljinu između njega i ustajanja. A korak koji si sada zapisao jeste početak.

Posljednjeg vikenda prije početka predavanja, Karim je posjetio roditelje, a momci iz mahale su ga pozvali na partiju karata u obližnjem kafiću; bila su trojica i falio im je četvrti. Jedan od njih podijeli karte, a na ivici stola stajala je otvorena kutija cigareta, u boji koju je dobro poznavao. Nakon dvije partije stari prijatelj mu pruži kutiju: «Jednu?». Karim stavi dlan na novčanik, a pod prstima je osjetio rub izlizane kartice; znao je njen red napamet a da je nije ni vadio.

Karim reče: «Ja ne pušim».