Ostavka na samoga sebe
Čitaj ovo poglavlje kao što se čita knjiga: stranice se prelistavaju, a tvoje mjesto ostaje sačuvano.Otvori ovo poglavlje u knjizi

Dvanaesto poglavlje

Gosti koje nismo pozvali

Zašto ti kroz glavu prolaze zastrašujuće misli koje ne govore ništa o tebi?

Oko 6 minuta čitanja

Rukav male košulje

Lina je zatvorila poruku s pozivom na razgovor za posao i stavila telefon u torbu prije nego što je pokucala na vrata svoje sestre. Još uvijek je čuvala srijedu navečer za kurs dizajna, a neki njeni radovi našli su mjesto u malom portfoliju. Poslala ga je s prijavom za posao prije nekoliko sedmica. Njena sestra reče na vratima: «Stigla si u pravi čas».

Sestra je položila svoju šestomjesečnu bebu u Linino naručje i vratila se u kuhinju. U šestom mjesecu beba je hvatala sve što bi joj došlo pod ruku. Uhvatila je Linin rukav i povukla ga prema ustima. Lina se nasmijala i nježno povukla tkaninu.

Zatim joj kroz glavu prođe munjevita slika: da joj beba isklizne iz ruku. Ništa se nije dogodilo. Beba je i dalje držala rukav, ispuštajući tihe glasove koji nisu nimalo ličili na mučninu koja se iznenada podigla u Lininom grlu.

Sestra je doviknula iz kuhinje: «Maramice su pored tebe». Lina je pogledala u svoje ruke kao da ih vidi prvi put. Prsti su joj se zgrčili oko bebinijih leđa umjesto da se opuste. Htjela je pozvati sestru, ali šta bi joj rekla o jednoj sekundi u kojoj se ništa nije desilo?

Lina je vratila bebu sestri, rekavši da joj treba vode. Prilikom sljedeće posjete izbjegavala je sjesti blizu krevetića. Sestra ju je zamolila da pridrži bebu dok dovrši kuhanje čaja, a ona je rekla: «Bole me leđa».

Uhvatila je sebe kako iznova vrti tu sliku u glavi kako bi se uvjerila da to nije željela. Smirila bi se, a zatim ponovila testiranje; i svaki put bi to trajalo sve duže. Izvukla je maramicu i dvaput je presavila na koljenu. Čula je sestru kako pita iz kuhinje: «Šećer?». Rekla je: «Malo». Postojalo je jednostavno pitanje koje ju je moglo vratiti u posjetu, ali je ona ostala tragati za odgovorom na pitanje koje je sama stvorila.

Možda ti u tihoj sali prođe misao da vrisneš, a ti to uopće ne želiš. Opisuje li ta misao ono što priželjkuješ, ili je to samo nešto što ti je prošlo kroz glavu? I šta radiš kada te takav gost šokira: progoniš li ga, ili zaustavljaš svoj dan da bi istražio šta to govori o tebi?

Prolazak misli ne znači i želju za njom

Znači li prolazak takve misli kroz tvoj um da ti to zaista želiš, ili da ona otkriva nešto skriveno u tebi? Ništa od toga nije tačno.

Tvoj um tokom cijelog dana proizvodi nasumične misli: neke su prijatne, neke čudne, a neke veoma uznemirujuće. Većina njih prođe a da ih i ne primijetimo. Rijetke nas šokiraju, pa se na njima dugo zadržavamo.

U jednoj klasičnoj studiji, istraživači Jack Rachman i Padmal de Silva ispitivali su obične ljude, a ne pacijente. Željeli su saznati: prolaze li im kroz glavu uznemirujuće, agresivne ili čudne misli?1

Oko 80% njih odgovorilo je potvrdno. Oblik i sadržaj njihovih misli bio je sličan mislima onih koji pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, ali su se misli razlikovale po učestalosti, trajanju, intenzitetu i posljedicama.

Decenijama kasnije, međunarodni istraživački tim prikupio je podatke od stotina studenata u 13 zemalja na šest kontinenata2. Više od 90% njih potvrdilo je da ih neželjene misli s vremena na vrijeme posjećuju: o povređivanju, sumnji, ili slike koje ne žele vidjeti. Gotovo niko nije bio izuzet od ovoga, ma koliko izvana djelovao smireno.

Neke se misli oboje onim što te brine ili onim do čega ti je stalo. Neke prođu bez ikakvog razloga koji bi mogao odrediti. I ne moraš znati razlog svake misli da bi je pustio da prođe.

Kada povjeruješ gostu ili ga tjeraš na silu

Prva greška je povjerovati gostu: pomisliti da ta misao otkriva stvarnu unutrašnju namjeru. Terapeut Russ Harris ovo naziva fuzijom (stapanjem). U svojoj knjizi The Happiness Trap3, objašnjava da kada se misao zalijepi za tebe, ona postaje ti, umjesto da ostane samo misao ili slika koja je prošla kroz tvoj um.

Njena alternativa je defuzija (odvajanje): posmatrati misao s distance. Kažeš sebi «primjećujem da sam pomislio to i to», a ne «ja sam takav». Sama distanca slabi njen stisak. Zašto bismo onda prolaznom gostu dali moć da donosi presudu o nama?

Druga greška je tjerati gosta na silu, pa ponavljamo sebi: nemoj misliti o tome, nemoj misliti o tome. I tu nastaje paradoks.

Psiholog Daniel Wegner u svojoj knjizi «Bijeli medvjedi i druge neželjene misli»4 objašnjava zašto je teško protjerati misao. Zatražio je od jedne grupe da izbjegava razmišljanje o bijelom medvjedu pet minuta, te da zazvoni zvoncem svaki put kada pomisli na njega5. Trudili su se svim silama, ali su ipak često zvonili. Još je čudnije što su, kada je od njih kasnije zatraženo da misle o njemu, mislili više nego grupa od koje je traženo da misli o njemu od samog početka.

Razlika između potiskivanja i defuzije nije mala stvar. Tjeranje govori misli: odlazi, a to samo po sebi drži tvoju pažnju prikovanom za nju. Defuzija, pak, kaže: prođi ako hoćeš, neću te zaustavljati niti proganjati. Ne moraš odmah osjetiti olakšanje od nje; nastaviti ono što ti je važno dok je ona prisutna jeste promjena koju uvježbavaš.

Kada je pitanje postalo izgovoreno

Ebu Hurejre prenosi da su neki ashabi došli Poslaniku, s.a.v.s., pitajući ga o onome što nalaze u svojim dušama, a o čemu im je preteško i govoriti. Upitao ih je da li to zaista osjećaju, a oni odgovoriše potvrdno. Predaja spominje pitanje i odgovor, ne imenujući vlasnike tih misli niti opisujući pojedinačno svaku misao6.

Došli su i pitali. Ono što su osjećali postalo je naglas izgovoreno pitanje, i nije ostalo presuda koju svako donosi sam o sebi.

«To je jasna vjera» (Muslim, 132)

Rekao je to Poslanik, s.a.v.s., ashabima koji su došli žaleći se na misli koje bi se svako od njih stidio i izgovoriti. Nije ih prekorio, već ih je umirio: to što tu misao doživljavaš teškom i što te uznemirava, to je samo po sebi čista vjera, a ne njena suprotnost. Na drugom mjestu ponuđen je praktičan korak za vesvese koje prolaze kroz misli: «neka zatraži utočište kod Allaha i neka prestane» (El-Buhari, 3276)7, to jest, prestani proganjati misao raspravom i nemoj s njom otvarati beskrajan dijalog.

Prolazni gost

Kada ga koristiti: Kada uznemirujuću misao pretvoriš u presudu o svojoj namjeri ili sebi samom. Trajanje: Trenutak da je imenuješ, a zatim povratak trenutnoj radnji; ne čekaj određeno vrijeme da ona nestane.

Pusti je da prođe i ne zaustavljaj svoj dan čekajući trenutak njenog odlaska.

  1. Nazovi je mišlju, a ne istinom: Kada prođe uznemirujuća misao, reci sebi u tišini: «Ovo je prolazna misao», a ne «Ovo sam ja». Prva rečenica otvara distancu, a druga je zatvara.
  2. Ne raspravljaj se s njom: Ne ulazi u stalno ispitivanje: Zašto sam ovo pomislio? Šta ako to zaista želim? Nisi dužan iz svake misli izvlačiti apsolutnu sigurnost.
  3. Ne tjeraj je silom: Pusti je da bude prisutna bez davanja cjelokupne pažnje i bez provjeravanja svakog trena da li je nestala.
  4. Vrati se opipljivoj radnji: Dovrši stranicu koju si čitao, vrati se predavanju ili nastavi slagati veš. Ne čekaj da misao nestane kako bi nastavio svoj dan.
  5. Isprobaj to večeras: Sljedeći put kada te posjeti uznemirujuća misao, nazovi je «prolaznim gostom». Zatim nastavi raditi ono što si radio, čak i ako ostane malo nelagode.

Ako posrneš: Ako se ponovo upustiš u raspravu s mišlju, primijeti to i vrati se samoj radnji; nemoj započinjati novo suđenje zato što je prvo potrajalo.

Kada je Lina ponovo uzela bebu, slika se vratila. Rekla je u sebi: «Primjećujem da sam ovo pomislila». Zatim se odmah zapitala je li to izgovorila na pravi način. Započeo je novi pokušaj provjere onog starog.

Primijetila je šta radi i vratila se na pravilo «Ako posrneš»: ostaviti raspravu i nastaviti radnju. Popravila je bebin rukav i počela raspravljati sa sestrom o količini šećera u čaju. Ostalo je malo nelagode. Ali je ostala u posjeti.

Prije nego što je otišla, rekla je sestri: «Prošla mi je slika kako mi ispada iz ruku. Uplašila me, a nisam to željela». Sestra je spustila kašičicu na tanjirić i sjela. «I zašto mi nisi rekla?». Lina reče: «Mislila sam da to što mi je prošlo kroz glavu govori nešto o meni».

Ispričala joj je i o poruci za intervju; za taj termin su znali samo Linin muž i njena prijateljica. Njen otac, koji je i dalje govorio «računovođa u uglednoj firmi», nije znao ni za kurs ni za intervju. U hodniku Lina reče: «Misao prođe, a ja biram šta ću uraditi». Zatim je pružila ruke i uzela bebu da se oprosti od nje.

Knjiga gostiju

Piši u svesku, ili na način koji te ne ometa. Uzmi vremena, jer neka pitanja zahtijevaju više iskrenosti od drugih:

  1. Koja je to misao koja te je posjetila više puta, a nisi je nikome rekao?
  2. Kada ti prođe takva misao, šta obično radiš: raspravljaš se s njom, tjeraš je silom, ili je puštaš da prođe?
  3. Možeš li pitanje «Šta ova misao znači o meni?» ostaviti bez odgovora sada, i vratiti se radnji koju sam biraš?

U noći uoči razgovora za posao, Lina je ugasila svjetlo u deset sati i rekla sebi da će spavati. Poravnala je cipele pored vrata, stavila portfolio na torbu, a zatim legla s telefonom nadohvat ruke.

Reference (7)
  1. 1Rachman, S., & de Silva, P. (1978). Abnormal and normal obsessions. Behaviour Research and Therapy, 16(4), 233–248.
  2. 2Radomsky, A. S., Alcolado, G. M., Abramowitz, J. S., et al. (2014). Part 1—You can run but you can't hide: Intrusive thoughts on six continents. Journal of Obsessive-Compulsive and Related Disorders, 3(3), 269–279.
  3. 3Harris, R. (2008). The Happiness Trap: How to Stop Struggling and Start Living. Trumpeter.
  4. 4Wegner, D. M. (1989). White Bears and Other Unwanted Thoughts: Suppression, Obsession, and the Psychology of Mental Control. Viking.
  5. 5Wegner, D. M., Schneider, D. J., Carter, S. R., & White, T. L. (1987). Paradoxical effects of thought suppression. Journal of Personality and Social Psychology, 53(1), 5–13.
  6. 6Muslim, Sahih, hadis 132; prenosi Ebu Hurejre, pitanje ashaba o onome o čemu je preteško govoriti. Sahih. Tekst hadisa.
  7. 7El-Buhari, Sahih, hadis 3276; prenosi Ebu Hurejre, «neka zatraži utočište kod Allaha i neka prestane». Sahih. Tekst hadisa.