«Šta ako»… riječ koja ti krade san — Ostavka na samoga sebe

Ime u dva ujutro

U dva sata ujutro, nekoliko sati prije razgovora za posao dizajnera, Lina je pretraživala kontakte u svom telefonu tražeći s kim bi razgovarala, i zastala kod jednog imena koje nije mogla nazvati. Bilo je to ime njenog oca. Da ga je nazvala u to doba, upitao bi šta se dogodilo, pa bi mu morala pričati o razgovoru za koji on uopće nije znao.

Zatvorila je listu kontakata. Pored vrata su stajale njene cipele, a na torbi portfolio s kursa, u kojem je bio logotip koji je precrtavala šest puta. Čitala je o firmi, pregledala svoju biografiju i uvježbavala odgovore pred ogledalom.

Ukucala je u pretragu očekivano pitanje: Zašto želite napustiti računovodstvo? Pročitala je odgovor, prilagodila ga svojim riječima, a zatim ga obrisala. Počela se pitati: Šta ako se zbunim? Šta ako dođe neko s boljim radovima?

Njen muž se pomjeri na drugoj strani kreveta: «Koliko je još ostalo od noći?». Rekla je: «Spavat ću sada». Okrenula je telefon licem prema dolje. U mraku je počela ponavljati odgovor koji je obrisala, riječ po riječ. Čula je tihi puls notifikacije, i ruka joj je posegnula za rubom telefona prije nego što je i shvatila šta traži.

U tri sata pojavila se nova stranica s pitanjima. Zapamtila je dva pitanja koja nisu bila na njenoj listi i potražila odgovore na njih. A portfolio s njenim logotipom nije otvorila nijednom u to doba. Sve što je mogla pripremiti bilo je spremno kraj vrata, a sve što je tražila na telefonu bilo je beskonačno.

Tvoje tijelo je u krevetu, a tvoj um je u sobi u koju još nisi ni ušao. Znaš odgovore, a onda ih ponavljaš tražeći odgovor koji garantuje sutrašnji dan. Koliko si noći poklonio razgovoru koji se uopće nije dogodio? I kojim dijelom tog razgovora zaista vladaš u ovo doba?

Kada te brine ono što ne znaš

Čega se tačno bojiš? Možda nećeš doći do jasnog odgovora, iako se briga ne smiruje.

U jednoj preliminarnoj studiji, Michel Dugas i njegove kolege uporedili su dvadeset četiri osobe s generaliziranim anksioznim poremećajem s dvadeset zdravih osoba¹. Netolerancija na neizvjesnost bila je jedan od najistaknutijih faktora koji su razlikovali ove dvije grupe. Ovaj rezultat ukazuje na korisno pitanje: kako se nosiš s rečenicom «ne znam»?

Kada čekaš nalaz ljekarskog pregleda ili odgovor na poruku, brine te i to što ne znaš odgovor. Pa prazninu ispunjavaš jednom mogućnošću, a zatim još gorom mogućnošću. Sama nepoznanica ima svoju težinu u tvojoj tjeskobi.

«Šta ako» radi u dva smjera

Obrati pažnju na riječ koja se ponavljala u Lininoj glavi: šta ako. Šta ako se desi to i to? Ta ista riječ djeluje i u drugom smjeru, nakon što se stvar dogodi: da sam barem uradio to i to.

Istraživač Neal Roese sakupio je decenije studija o ovakvom kontrafaktičkom razmišljanju². Na kratki rok više žalimo za postupcima koje smo učinili, dok na duži rok više izranjaju prilike koje nismo iskoristili: fakultet koji nismo upisali, riječ koju nismo rekli i putovanje koje smo odgodili.

«Šta ako» prošlosti stvara kajanje. A «šta ako» budućnosti stvara tjeskobu. I jedno i drugo te odvlači od trenutka koji u stvarnosti posjeduješ upravo sada.

Ono što je ostalo u ruci

Ebu Bekr je bio s Poslanikom, s.a.v.s., u pećini. Ebu Bekr prenosi da je rekao Poslaniku, s.a.v.s.: «Da je neko od njih pogledao pod svoja stopala, vidio bi nas». Na to mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: «Šta misliš, o Ebu Bekre, o dvojici s kojima je Allah treći?» (El-Buhari, 3653)³.

Riječ pretpostavke prisutna je u Ebu Bekrovom opisu onoga što bi se moglo dogoditi. Čovjek može imenovati ono što ga brine, a zatim se okrenuti onome što ga podržava u tom trenutku. A pretvaranje svake mogućnosti u beskrajan niz, to je ono što ispitujemo u alatu ovog poglavlja.

Linino pitanje o razgovoru za posao razlikuje se od situacije u pećini, ali je praktično pitanje isto: šta se nalazi u granicama njene ruke sada? Pripremila je svoje odgovore i može ostaviti telefon po strani i spavati. Mišljenje onoga ko je ispituje i kandidatkinja koja bi mogla doći poslije nje nisu zadatak koji može obaviti u tri ujutro.

Granice tvoje ruke

Terapeut Robert Leahy u svojoj knjizi The Worry Cure⁴ razlikuje dvije vrste brige. Produktivnu brigu, koja te vodi do pripreme ili koraka koji možeš učiniti. I neproduktivnu brigu, koja te vrti oko istih mogućnosti a da ti ne otvara vrata za djelovanje.

Lini je bila potrebna priprema, a ne ponavljanje iste pripreme po deseti put poslije ponoći.

U studiji objavljenoj 2020. godine, istraživači Lucas LaFreniere i Michelle Newman zatražili su od dvadeset devet osoba s generaliziranim anksioznim poremećajem, tokom njihovog liječenja, da bilježe šta ih brine svakog dana tokom deset dana⁵. Pratili su ishode tih strahova tokom trideset dana. Oko 91% zabilježenih crnih predviđanja nije se ostvarilo tokom praćenja. Kod ovih učesnika, briga je pretjerivala u predviđanju onoga što će se desiti.

Te noći, poslije tri sata, Lina je zapisala u bilješke na telefonu: «Sada spavam». Zatim je ispod toga napisala: «Garantujem da ću ući na razgovor smirena». Jedan red u njenoj moći, i jedan red čije ostvarenje ne može garantovati, na istoj listi. Da bi osigurala ovo drugo, vratila se na stranicu s pitanjima i nije zaspala sve do pred zoru.

Kada ga koristiti: Kada se briga vrti oko rezultata koji nije u tvojoj moći. Trajanje: Predloženo deset minuta za prvu kolonu, zatim zatvaranje papira do termina zapisanog koraka.

Vrati se ovoj vježbi kad god te posjeti novo «šta ako»:

Napiši dvije liste: Jedan papir, dvije kolone. Prva: koraci koje možeš učiniti sada, poput tvoje pripreme i određivanja vremena za večerašnji san. Druga: rezultati koje ne možeš garantovati, poput mišljenja ispitivača ili prisustva drugog kandidata.
Stavi svako «šta ako» u njegovu kolonu: Za svaku rečenicu koja počinje sa «šta ako» ili «da sam barem», zapitaj se: gdje joj je mjesto? Ako je u drugoj koloni, primijeti je bez upuštanja u raspravu s njom, a zatim usmjeri pažnju na dostupan korak u prvoj koloni.
Zamijeni rečenicu, a ne osjećanje: Umjesto «šta ako me odbiju?», reci: «Pripremio sam ono što je u mojoj moći, a ostalo nije u mojim rukama». Imaš pravo osjećati zabrinutost, ali joj nemoj svaki put otvarati novi scenarij.
Odredi jedno vrijeme za produktivnu brigu: Samo deset minuta, za pripremu dostupnog koraka, a ne za ponavljanje istog scenarija. Zapiši svoj korak i njegovo vrijeme, a zatim zatvori svesku.

Ako posrneš: Kada se vratiš na isti scenarij, stavi novo «šta ako» u njegovu kolonu i izaberi jednu radnju iz svoje prve kolone.

Kraća noć

Ujutro na razgovoru za posao, nakon tri sata sna, postavili su Lini pitanje nad kojim je probdjela noć: Zašto želite napustiti računovodstvo? Rekla je: «Umorila sam se od brojeva», a zatim se spetljala dok je popravljala rečenicu. Nakon toga je otvorila svoj portfolio i pokazala logotip koji je precrtavala šest puta, pa joj se glas stabilizovao.

Uveče je sjela za kuhinjski sto, dok joj se onaj odgovor vrtio u glavi: Šta ako su pogrešno shvatili? Šta ako pomisle da joj je dosadio njen posao, pa da će joj dosaditi i njihov?

Uzela je papir i povukla liniju dijeleći ga u dvije kolone: «Ono što je u mojoj moći» i «Ono što nije u mojoj moći». U prvu je napisala: kratka zahvalnica onima koji su vodili razgovor, i odlazak na spavanje prije ponoći. U drugu je napisala: njihova odluka, a zatim svoje pitanje: «Šta ako su pogrešno shvatili moj odgovor?»; jer odgovor je već izgovoren, i njegovo razumijevanje sada je u njihovim rukama, a ne u njenim. Napisala je poruku zahvalnosti u tri reda, poslala je i prekrižila iz prve kolone. Zatim je stavila telefon na kuhinjsku policu i ušla u spavaću sobu bez njega.

U krevetu se «šta ako» vratilo s novim pitanjem: «Šta ako me odbiju zbog one rečenice?». Krenula je ustati u kuhinju da vidi jesu li odgovorili. Zatim je u glavi vratila pitanje na njegovo mjesto: druga kolona, uz njihovu odluku. A u prvoj koloni nije ostalo ništa osim spavanja. Prošaputala je: «Poslala sam ono što je u mojoj moći, a ostalo nije u mojim rukama». Muž upita pospano: «Šta si rekla?». Rekla je: «Spavat ću sada», i zaspala prije ponoći.

Noć bez «šta ako»

Samo jedno pitanje večeras, a ne sutra: u kojoj se od dvije kolone nalazi ono «šta ako» koje te je držalo budnim više puta ovog mjeseca?

Zatim dovrši ovu rečenicu prije nego što ugasiš svjetlo: «Prva stvar koja je u mojim rukama sutra ujutro jeste…».

Sljedećeg jutra nakon razgovora, Lina je stavila portfolio u ladicu i okrenula telefon licem prema dolje na stolu. Prije nego što je izašla na posao, okrenula ga je tri puta da vidi je li stigao odgovor, zatim ga gurnula u torbu i izašla.