Moj prijatelj «Sutra»

U Lininom telefonu stoji rečenica stara pet godina, koja prelazi s njom s jednog telefona na drugi: «Kada se stvari smire, upisaću kurs dizajna». Jedne večeri ju je otvorila, i po prvi put poslije mnogo godina nije je odmah zatvorila. Ispod nje je bio termin kod zubara i poklon za sestru. Iznad nje spisak obaveza za četvrtak.

Iz kuhinje ju je pozvao suprug: «Treba li ministrici finansija čaj?». Rekla je: «Treba mi slobodna sedmica». Donio je šolju, stavio je na malu tacnu i sjeo na ivicu radnog stola. Pomjerila je prst na rečenicu o kursu. Onog dana kada ju je napisala, rekla je sebi: «Poslije vjenčanja». Kada se udala, početak je odgodila dok se dom ne sredi. Zatim dok ne dobije unapređenje. Unapređenje je došlo, a rečenica je ostala na svom mjestu.

Izvadila je staru bilježnicu iz ladice stola. Stavila ju je pored šolje i nije je otvorila. Otvorila je stranicu kursa: tri prazna polja i dugme za plaćanje. Gledala je u ta polja, a zatim zatvorila stranicu i rekla suprugu: «Sutra».

Na spisku bilješki u tvom telefonu nalazi se rečenica koja tamo stanuje godinama: «Sutra počinjem». Prenio si je sa starog telefona na novi. U njoj se nije promijenilo nijedno slovo.

Pa zašto onda toliko vjerujemo vlasniku tog «sutra», osobi koju nikada nismo vidjeli?

Odgađanje može biti bijeg od neprijatnog osjećaja u sadašnjem trenutku, a ne puka lijenost. I prebacujemo zadatak na osobu koju zovemo «ja sutra». Ponašamo se prema njemu kao da je jači od nas i manje zauzet. A kada dođe, on će biti ti – s gotovo istim umorom, i spiskom dužim za još jedan zadatak.

Piers Steel u svojoj knjizi «Jednačina prokrastinacije» navodi desetine studija koje istražuju šta stoji iza našeg odgađanja¹.

Sredstvo za smirenje koje popusti nakon pet minuta

Uobičajeno je mišljenje da je odgađanje problem lošeg upravljanja vremenom. Ali istraživači su na to pogledali iz sasvim drugog ugla: kao na način popravljanja trenutnog raspoloženja, a ne upravljanja vremenom kasnije².

Kakav je osjećaj pratio posljednji zadatak koji si odgodio: dosada, strah od neuspjeha ili sumnja u njegovu vrijednost? Čim ga zatvoriš i otvoriš nešto drugo, olakšanje stiže istog trena.

Nagrađen si za bijeg od njega.

Ako ti je raspoloženje teško svakog dana, hronično odgađanje može biti povezano s depresivnim raspoloženjem, depresijom ili poteškoćama s pažnjom; u tom slučaju stručnjak ti može pomoći više od ovog poglavlja.

Stranac u sutrašnjici

U studiji koja je koristila funkcionalnu magnetnu rezonancu, učesnici su procjenjivali osobine koje opisuju njih same sada i za deset godina, kao i osobine poznate ličnosti u istim tim vremenskim tačkama. Aktivnost u moždanom području povezanom s razmišljanjem o sebi bila je manja kada su razmišljali o sebi u budućnosti nego kada su razmišljali o sebi u sadašnjosti³.

Možeš osjetiti distancu između sebe i svog budućeg ja, kao da razmišljaš o nekoj sasvim drugoj osobi⁴, pa ti je lahko natovariti na nju ono što danas ne želiš nositi.

A tvoj um više cijeni ono što ima u rukama nego ono što će doći kasnije; to je «pristranost prema sadašnjosti»⁵.

Znači li to da je svako odgađanje bijeg? Ne.

Ponekad je odgađanje zaista mudra odluka: čekaš platu da kupiš ono što ti treba, ili čekaš da preboliš prehladu da bi nastavio s trčanjem.

Mudro odgađanje ima uslov koji možeš precizno imenovati. A bijeg ima nejasan uslov: «kada se stvari smire», ili «kada sredim svoj život».

«Dvije su blagodati u kojima su mnogi ljudi obmanuti: zdravlje i slobodno vrijeme» (Buhari 6412)⁶.

Pravo prijateljstvo sa sutrašnjicom

Tvoje prijateljstvo s «ja sutra» počinje kada mu olakšaš teret, umjesto da sve svališ na njega.

Thomas Carlyle je napisao: «Izvrši dužnost koja ti je najbliža, za koju znaš da je tvoja dužnost; i sljedeća dužnost će ti već postati jasnija» (slobodan prevod)⁷.

Tri prazna polja

Prije nego što je završila posao u četvrtak, Lina je ponovo otvorila stranicu za prijavu. Zapisala je na papiru: «Prijaviću se večeras i sve organizovati». Rekla je suprugu: «Ovaj put neću odgoditi». Upitao je: «Šta je prvo?». Pogledala je dug spisak: novac za kurs, vrijeme časa, program za dizajn i prostor na stolu. Okrenula je papir na drugu stranu. Tamo nije bilo ničega. Pružila je ruku prema telefonu da potraži drugi, jeftiniji kurs, a zatim ga vratila pored šolje. Na stranici ispred nje polje za ime ostalo je prazno. A večerašnje obećanje ispunilo je cijelu prednju stranu papira.

Lina je unijela ime i email za dva minuta. Kod polja za plaćanje je zastala; otvorila je spisak troškova i zatvorila stranicu kursa. Suprug je vidio kako se ekran gasi. Upitao je: «Dokle si stigla?». Odgovorila je: «Do straha da ću platiti, a onda odustati».

Vratila se na red «Ako posrneš». Na poleđini papira zapisala je osjećaj, a zatim još manju radnju: provjeriti iznos rate, sutra poslije šolje čaja. Te noći nije tražila drugi kurs. Ostavila je ime i email sačuvanima.

Sutradan, kada je suprug spustio šolju na tacnu, otvorila je stranicu za plaćanje. Završila ga je. Pojavio se termin prvog časa za tri sedmice, u srijedu navečer. Zapisala je termin pored predaje posla u četvrtak, a ne u nekom zamišljenom praznom danu. Rekla je: «Ne treba mi mirna sedmica da bih popunila jedno polje».

Suprug je upitao: «A otac? Kada ćeš njemu reći?». Zadržala je prst iznad kalendara i rekla: «Nakon prvog časa».

Sastanak sa strancem

Otvori aplikaciju za bilješke i pronađi najstariju rečenicu «sutra» u njoj. Zatim samo jedno pitanje: Od kojeg osjećaja bježiš kada je odgađaš? Dosada? Strah od neuspjeha? Sumnja da to zaslužuješ?

A ako od nje sada uradiš makar mali dio, prije nego što zatvoriš ovu stranicu, napiši ispod rečenicu za svoje sutrašnje ja: «Započeo sam za tebe, a ti nastavi».

A nakon sedmicu dana vrati se istoj rečenici: Je li se osjećaj smanjio kada si smanjio zadatak, ili još uvijek čekaš uslov koji ne možeš imenovati?

Iste te noći, ekran Lininog telefona zasvijetlio je s imenom «Otac». Studentska bilježnica bila je otvorena pred njom na stranici sa skicama logotipa. Pogledala je u ime, ali nije pružila ruku prema telefonu. Ime je svijetlilo sve dok se ekran nije ugasio.