Bolje nego kralj Luj

Mjesto kraj prozora

Onog dana kada je Lina primljena na posao dizajnera, nakon godina provedenih u računovodstvu, nazvala je sve koje poznaje osim jedne osobe. Njegovo ime stajalo je na samom vrhu njenog dnevnika poziva, jer ju je zvao pri svakom kvaru, ali nije pritisnula njegovo ime. Muž ju je upitao: «A tvoj otac?». Rekla je: «Uskoro». Te noći obećala je sebi dvadeset minuta svake večeri za vlastiti dizajn, onaj koji niko od nje ne traži.

Prvog jutra na novom poslu navila je alarm dva sata ranije. Njeno mjesto bilo je kraj prozora, i svjetlost je padala na njen papir prije deset sati. Poredala je olovke po dužini, onako kako ih reda na stolu kod kuće, i dan je prošao a da nije ni pogledala na sat. Uveče je otvorila svoj dizajnerski fajl i prekoračila dvadeset minuta a da nije ni primijetila — ona kojoj nijedan broj ne promakne.

Nakon dvije sedmice to mjesto je postalo samo obično sjedište. Dođe, upali računar i više ne podiže pogled prema prozoru. I nije samo to mjesto postalo obično: posljednjih sedmica subotnji sat kod njenog oca, koji živi na deset minuta od nje, pretvorio se u četrdeset minuta, pa u dvadeset pet, pa u deset — onoliko koliko traje put do njega. A priča o njegovom prvom poslu, koju je prekinuo prije nekoliko mjeseci riječima «sljedeće subote», još uvijek čeka neku dužu subotu. Kod kuće je njen dizajnerski fajl ostao zatvoren deset noći. Muž ju je upitao: «Zar ga nećeš otvoriti?». Rekla je: «Nema ničeg vrijednog». Zatim je primijetila šta je rekla, a nalazi se na poslu koji je čekala još od fakulteta.

Možda stigneš do onoga što si čekao, a onda se nakon nekoliko sedmica pitaš gdje je nestala radost. Je li ta stvar nestala, ili je samo izašla iz tvog vidokruga? Stvarni umor zaslužuje da ga ispitaš, ali sama lista onoga što nedostaje ne govori ti šta danas možeš iskoristiti da sačuvaš jedno obećanje.

Ne mislimo da imaš veću vlast od Luja XIV, kralja Francuske. Mislimo na to da u tvom danu, kada su ti dostupni, postoje zdravlje, udobnost i sigurnost koje on nije imao sa svim onim što je posjedovao.

Luj XIV je sa suprugom Marijom Terezijom imao šestero djece, od kojih je samo najstarije doživjelo punoljetstvo¹. Patio je od komplikacija vađenja zuba 1685. godine², a život mu se završio gangrenom koju njegovi ljekari nisu mogli izliječiti³. Novac mu nije mogao kupiti ono što njegovo doba nije poznavalo.

A u Francuskoj između 1750. i 1780. godine, nakon njegove vladavine, smrtnost djece mlađe od petnaest godina iznosila je oko 45%, prema podacima «Our World in Data»⁴. Onaj kome su danas dostupne medicinske usluge i sigurnost može ih lahko previdjeti.

Knjiga «Racionalni optimista» upoređuje usluge dostupne kralju s onim što stiže do savremenog čovjeka⁵. Ti koristiš rad ljudi koje nikada nisi sreo, a da ne posjeduješ dvorac. Vidjeti ono što je postalo uobičajeno sprečava da slika nedostatka zauzme cijeli vidokrug.

Linija koja se kreće s tobom

Ovo je dio onoga što se naziva hedonistička adaptacija: utjecaj događaja koji nam je ispunjavao pažnju vremenom slabi i ulazi u uobičajeni nivo prema kojem mjerimo ono što dolazi poslije. Međutim, pregled koji su uradili Diener, Lucas i Scollon upozorava da se ljudi razlikuju u prilagođavanju i da se sama osnovna linija može promijeniti⁶.

U poglavlje 13 poređenje te zaklanja, a ovdje te zaklanja navika. To može odgoditi obećanje s kojim bi čovjek mogao započeti, čekajući neki drugi život. Dostupne minute i mirno mjesto ne nadoknađuju ono što ti nedostaje, ali ulaze u račun onoga što možeš učiniti.

Ono što izostaje sa slike

U standardnom kosmološkom modelu Planckovih rezultata za 2018. godinu, obična materija čini oko 5% budžeta materije i energije; ostatak su tamna materija i tamna energija čije postojanje zaključujemo po njihovim efektima⁷. Takvo je i ono što posjedujemo: oko ne vidi sve, već zaključujemo o tome po njegovom tragu. Linino mjesto kraj prozora nije nestalo kada ga je prestala primjećivati.

Te noći, nakon što je rekla «nema ničeg vrijednog», Lina je otvorila svesku u koju poslije večere zapisuje jedan red o najljepšem u svom danu. Posljednja četiri reda u njoj govorila su istu stvar: «običan dan». Ispod njih je napisala: «Zahvalna sam na svom novom poslu». Pročitala je rečenicu dvaput. Bila je tačna, ali nije pokrenula ništa u njoj. Okrenula je svesku prema mužu i rekla: «Napisala sam je, i ništa se nije promijenilo». Zatim ju je zatvorila i nije otvorila dizajnerski fajl.

Vidjeti ono što se moglo ne dogoditi

Koo, Algoe, Wilson i Gilbert testirali su «mentalno oduzimanje»: razmišljanje o tome kako se pozitivan događaj mogao ne dogoditi, umjesto pukog prisjećanja da se dogodio. U njihovim eksperimentima to je pomoglo poboljšanju pozitivnih osjećanja⁸. Kod Line, pitanje može početi od kursa koji je zamalo propustila, a zatim se vratiti na priliku koja joj je sada u rukama. Nema potrebe zamišljati katastrofu.

Nakon toga dolazi konkretna zahvalnost: imenovanje detalja, a ne pisanje općeg naslova poput «moj posao». U eksperimentima Emmonsa i McCullougha poboljšali su se neki pokazatelji blagostanja kod grupa koje su zapisivale ono što cijene⁹.

Sljedeće noći nije napisala «zahvalna sam». Napisala je: «Da se nisam prijavila na kurs…». Zatim je nastavila kao da rješava račun: bez kursa nema portfolija, bez portfolija nema razgovora, a bez razgovora nema posla. Ostala bi računovođa, i stara rečenica bi prelazila s njom s telefona na telefon: «Kada se stvari smire, upisat ću kurs dizajna».

Zatim se vratila onome što ima sada, i nije napisala «moj posao». Napisala je samo jedan detalj: mjesto pored prozora i svjetlost koja pada na njen papir prije deset sati. Muž je pročitao red preko njenog ramena i rekao: «Mjesto?». Rekla je: «Mjesto koje sam čekala još od fakulteta». Zatim je otvorila dizajnerski fajl koji je bio zatvoren deset noći, navila tajmer na telefonu na dvadeset minuta i radila dok nije zazvonio.

Nakon sedmicu dana ostala je duže na poslu i zaspala prije nego što je otvorila fajl. Sljedeće večeri vratila se na red «Ako posrneš» i napisala jedan detalj: njen prvi dizajn koji je firma poslala klijentu. Zatim je navila tajmer na novih dvadeset minuta. A ujutro je podigla pogled prema prozoru prije nego što je upalila računar.

Ovaj alat možemo zapamtiti ovako: «Ono što vidiš od onoga što imaš − ono na čemu zavidiš drugima». To je podsjetnik za pažnju, a ne naučna jednačina sreće. Imenuj ono što imaš, a zatim time sačuvaj jedno obećanje. To ti je bliže nego čekanje dvorca.

U četvrtak uveče Karim je sišao s autobusa ispred očeve kuće. Svjetlo kraj vrata bilo je upaljeno, onako kako ga otac ostavlja svake noći, i stigao je do praga prije nego što se autobus udaljio iza njega.